Lovstvo od starijeg kamenog doba do modernih vremena

TomaErdody2

Lov je oduvijek bio važan segment svakog gospodarstva. Pod terminom ‘lov’ podrazumijeva se uzgoj, zaštita i lov divljači. Obuhvaća traženje, prebrojavanje, uzgoj, hranjenje, hvatanje žive divljači ili puštanje u uzgajalištu uzgojenih životinja u lovišta te odstrel. Ne biste pogriješili kada biste konstatirali: otkada je čovjeka – od tada je i lova. Također, paralelno s evolucijom ljudi razvijala su se i pravila i načini lova. Od jednog običnog nazubljenog kamena s vremenom su se kreirale profinjene taktike i oružja, čitava znanost o lovu. Prvi lovac bio je nomad. Živio je u starijem kamenom dobu (protolitiku). Služio se sjekirom, kopljem i raznim klopkama. Već u mlađem kamenom dobu (neolitiku) lov postaje, ugrubo rečeno, ono što je i danas: sekundarni izvor hrane i privilegija. Pridodaje mu se časnije značenje, a lovcu se pridružuje i pas. U željezno doba lovilo se na konju kopljem te lukom i strijelom.

Lovci su prinosili žrtve božicama lova. Stari Rimljani postavili su temelje lovnog prava te označili divljač kao vlasništvo, a temelj samog lova činilo je vlasništvo nad zemljom, tzv. domicilni princip lova. Muškarci su pokazivali svoju snagu, izdržljivost i inteligenciju te u mirnodopsko vrijeme vježbali i razvijali vještine potrebne da bi se nadmudrio neprijatelj. Veliki vođe i plemenitaši ubijali su krvoločne zvijeri kako bi zaštitili puk.

Hrvatska slovi za zemlju bogate lovačke tradicije, raznovrsnih lovnih područja i brojne divljači, što je vidljivo na oslikanim grbovima plemića, pokrajina, novčanicama. Lijepa naša jedno je od rijetkih područja, gdje obitavaju sva tri velika europska predatora: vuk, ris i medvjed, ali treba znati da je lov na prve dvije navedene vrste divljači zabranjen. Sve do dolaska Slavena lovilo se kopljem. Oni su ujedinili i razvili tehnike lova hvatajući pretežno krupnu divljač iz zasjeda i zaklona, tjeranjem u jame i sl. !

Krajem 19. stoljeća lovstvo uređeno propisima Prekretnicu za sve lovce predstavlja 1848. godina kada se uvode zakonski propisi i zabrane. U Hrvatskoj organizirano lovstvo počinje 1881. kada je Vlada Kraljevine Hrvatske i Slavonije svojom odlukom potvrdila tzv. ”Pravila”, koje je izradilo ”Društvo za obranu lovstva u kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji”, a već 1882. svjetlo dana ugledalo je glasilo ”Viestnik prvoga obćega hrvatskog društva za gojenje lova i ribarstva”. Dvanaest godina kasnije, donesen je prvi Zakon o lovu te se uvode stoga pravila ponašanja i kodeks. Donošenje takvih regulativa, još je više elitiziralo lov te zaštitilo pojedine vrste divljači od nekontroliranog bjesomučnog ubijanja. Pravo lova imali su, osim upravnih općina, samo velikaši ako su imali šumski posjed veći od 400 katastarskih jutara. Na lovne zabave dolazili su uglednici Austro-Ugarske Monarhije.

Lov u Hrvatskoj u 20. i 21. stoljeću ima veliku ekonomsku i društvenu ulogu te posjeduje premisu nastavka bogate tradicije započete kada su velikaši lovili u svojim šumama. Zakonom o lovu donesenim 1994. godine omogućen je zakup lovišta gdje zakupnik (lovačko društvo ili privatna osoba) plaća zakupninu s obzirom na površinu i bonitet. Divljač na tom području
vlasništvo je zakupnika, a lovci koji ih love moraju mu platiti naknadu za životinje koje ubiju. Danas se lovom bave građani organizirani u društva koja promiču lovni turizam, zaštitu i uzgoj divljači te očuvanje ekologije.